Napadaji panike mogu biti jednako strašni koliko i neugodni
U sljedećim odlomcima raspravljat ćemo o tome što biste trebali učiniti tijekom napadaja panike i kako spriječiti da se oni tako često događaju.
Ključni zaključci:
- Koliko god napadaj panike mogao biti zastrašujući i iznenadan, važno je podsjetiti se kada ga doživite da je uzrokovan tjeskobom i da niste u stvarnoj opasnosti.
- Izvođenje rutinskih vježbi dubokog disanja može vam pomoći u istreniranju kako biste znali što učiniti u slučaju napadaja panike.
- Jednom kada se tjeskoba od napadaja panike počne smanjivati, važno je uključiti se u tehniku svjesnosti koja se usredotočuje na vašu neposrednu okolinu.
Napadaji panike mogu biti jednako strašni koliko i neugodni. Nažalost, 11% stanovništva SAD-a svake godine doživi napadaj panike. Simptomi se mogu pojaviti bez upozorenja, a neki to iskustvo opisuju kao osjećaj da će umrijeti. Koliko god napadi panike bili iscrpljujući i zastrašujući, oni nisu opasni, a simptomi će se općenito povući u roku od nekoliko minuta do pola sata, s dugotrajnim učincima koji mogu trajati i do nekoliko sati.
Strategija u 3 koraka za suočavanje s napadima panike
Ako se brinete da biste mogli doživjeti napadaj panike ili ste ga već imali, postoje neke tehnike koje možete usvojiti kako biste se bolje nosili s napadom, kao i životne navike koje možete ugraditi u svoj svakodnevnu rutinu koja može smanjiti njihovu prevalenciju.
Korak 1. Samoumirujući samogovor
Ako osjetite napad panike, prva stvar koju biste trebali učiniti je svjesno se podsjetiti da ste sigurni, da ne umirete ili ludite i da ne morate ići na hitnu. Vi samo osjećate simptome koji su uzrokovani tjeskobom, ali niste ni u kakvoj stvarnoj ili trenutnoj opasnosti. Jednom kada postanete svjesni onoga što se događa vašem tijelu, vaša bi tjeskoba trebala početi dovoljno jenjavati da biste mogli primijeniti sljedeće dvije tehnike suočavanja: vježbe disanja i pravilo 333.
Korak 2. Vježbe disanja
Jedan od najboljih načina da pomognete svom tijelu da se smiri, usredotoči i učvrsti pred napadom panike je vježbanje dubokog disanja. To uključuje duboko disanje kroz nos i duboko izdahavanje kroz usta. Važno je disati polako, jer ubrzano disanje može dodati ulje na vatru simptoma napadaja panike. Može vam pomoći polagano disanje u vrećicu ili sjedenje u fetalnom položaju na zemlji dok ne budete u mogućnosti smanjiti svoju tjeskobu dovoljno da se usredotočite na uzemljenje.
Korak 3. 333 pravilo svjesnosti
Nakon što usporite dah, uložite svjestan napor da promatrate svoju okolinu i pomaknite tri različita dijela tijela te se usredotočite na tri različita objekta i tri različita zvuka u vašem okruženju. To će vam pomoći da usredotočite svoj um i pomoći vam da se osjećate prizemljeno i manje tjeskobno. Ova tehnika svjesnosti može vam pomoći da se dovoljno oslobodite simptoma napadaja panike da možete ustati, premjestiti se, nazvati prijatelja ili se okupiti u mirnom prostoru ako ste na javnom mjestu.
Što učiniti nakon napadaja panike
Nakon napadaja panike može vam pomoći da razgovarate s prijateljem od povjerenja ili terapeutom. Utvrđeno je da kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pomaže u smanjenju napadaja panike i simptoma tjeskobe.
Postoje i neke promjene načina života koje možete napraviti, a koje mogu pomoći u smanjenju vjerojatnosti napadaja panike, kao što je smanjenje ili uklanjanje:
- Kofein
- Alkohol
- Duhan
Razvijanje pozitivnih navika:
- Uključivanje u redovitu tjelovježbu
- Jesti zdravo
- Uključivanje u svakodnevne vježbe pažnje ili meditacije
- Prakticirajte rutinu samonjege
Kada posjetiti liječnika
Postoje trenuci kada su simptomi tjeskobe ili panike uzrokovani zdravstvenim stanjem, pa prije nego što posjetite psihijatra i zatražite lijekove protiv tjeskobe, važno je posjetiti svog liječnika primarne zdravstvene zaštite kako biste isključili bilo kakva postojeća medicinska stanja koja bi mogla izazvati napade panike.
Dobar terapeut će također preporučiti ovo, bez obzira na to želite li ili ne lijekove, i prije nego što vas uputi psihijatru za lijekove. Istraživanja su pokazala da je kombinacija lijekova s terapijom najučinkovitija obrana. Nakon što se utvrdi da ne postoje nikakva medicinska stanja koja uzrokuju vaše simptome, trebate posjetiti psihijatra ako osjećate da vam je potrebna dodatna pomoć u borbi protiv simptoma panike i tjeskobe.
Za svakodnevno upravljanje anksioznošću obično se propisuje selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (SSRI), a za pomoć u upravljanju simptomima napadaja panike može se propisati benzodiazepin koji se uzima po potrebi. Razgovarajte sa svojim liječnikom i psihijatrom kako biste vidjeli koje su opcije najbolje za vas. Uvijek je najpametnije uključiti se u terapiju dok uzimate bilo koju vrstu psihotropnih lijekova, jer je cilj liječenja poboljšati se tijekom vremena i naučiti upravljati svojim simptomima bez pomoći terapeuta ili lijekova.
Samo ovisnost o lijeku koji treba uzimati svaki dan bez razvijanja zdravih vještina suočavanja s simptomima zapravo samo prikriva problem na kraju dana. Također je važno uzimati samo određene lijekove po potrebi, jer neki lijekovi, poput benzodiazepina, mogu izazvati jaku ovisnost, a simptomi ustezanja mogu biti fatalni.
Ako ste vi ili netko koga volite doživjeli napadaj panike, važno je potražiti stručnu pomoć obučenog, licenciranog terapeuta u kombinaciji s posjetom liječniku i psihijatru. Suzdržavanje od traženja pomoći može uzrokovati nakupljanje straha i tjeskobe oko ponovnog napadaja panike, a to se može pretvoriti u agorafobiju ako se ne liječi.
Problemi s tatom, ili očeve rane, izrazi su koji se koriste za opisivanje emocionalnih rana od oca koji je bio odsutan, zanemario ili zlostavljao i mogu imati dugotrajne posljedice na mentalno zdravlje osobe i odnose s odraslima. Ti se problemi mogu manifestirati na različite načine, poput niskog samopoštovanja, problema s povjerenjem i poteškoća u stvaranju zdravih odnosa.
Ključni zaključci:
- Problemi s tatom mogu utjecati i na muškarce i na žene i rezultat su nedosljednih, odsutnih ili zlostavljačkih odnosa s očevima tijekom djetinjstva.
- Ljudi s neriješenim problemima s ocem mogu se boriti s povjerenjem, strahom od napuštanja, ljubomorom i posesivnošću u svojim romantičnim vezama.
- Terapija temeljena na privrženosti može biti učinkovit pristup rješavanju problema s tatom istraživanjem dinamike prošlih odnosa i razvijanjem novih, zdravijih obrazaca privrženosti.
- Razumijevanjem psihologije koja stoji iza problema s tatom i prepoznavanjem znakova, ljudi mogu poduzeti proaktivne korake za rješavanje ovih problema i raditi na izlječenju i rastu.
Međutim, s vremenom, samorefleksijom i pravom podrškom, moguće je izliječenje od problema s tatom.
Tatin problemi: Psihologija iza
Problemi s tatom proizlaze iz utjecaja iskustava iz ranog djetinjstva na razvoj privrženosti, što je ključna komponenta teorije privrženosti koju je stvorio britanski psiholog John Bowlby. Osnovna ideja je da ako odrastate uz roditelje ili skrbnike koji vam pokazuju ljubav i pažnju, veća je vjerojatnost da ćete imati sigurnu privrženost.
To vam olakšava stvaranje pouzdanih i stabilnih odnosa kako starite. Ali ako nemate takvu vezu sa svojim roditeljima/starateljima, možete razviti nesigurnu privrženost. To može stvarno otežati stvaranje zdravih, bliskih odnosa s drugima dok odrastate u odraslu dob.
Nezdravi stilovi privrženosti
Ljudi koji su iskusili odsutnog ili emocionalno nedostupnog oca mogu razviti nezdrave stilove privrženosti u odrasloj dobi.
| Stil privitka | Ponašanje |
| Bojažljiv-izbjegava | To može dovesti do toga da osoba odgurne svog partnera zbog problema s povjerenjem i sigurnošću, a može dovesti do fobije od vezanosti. |
| Tjeskobno-zaokupljen | To može rezultirati prilijepljenim ponašanjem i opsesivnom brigom o vezi zbog niskog samopoštovanja. |
| Izbjegavanje-odbacivanje | Osoba djeluje samouvjereno, ali izbjegava emocionalnu uključenost i prikriva svoje osjećaje. |
Što uzrokuje probleme s tatom?
Problemi s tatom mogu utjecati i na muškarce i na žene i proizlaze iz raznih čimbenika. Jedan od najznačajnijih uzroka je nedostatak pozitivnog odnosa s figurom oca tijekom djetinjstva. To može biti zbog očeve odsutnosti, emocionalne nedostupnosti ili zanemarivanja, zbog čega se dijete osjeća nevoljeno, nedostojno ili napušteno. Svjedočenje očevom neprimjerenom ili nasilnom ponašanju također može imati dugotrajne posljedice na djetetovu emocionalnu i psihičku dobrobit.
Drugi čimbenici koji mogu pridonijeti razvoju problema s tatom uključuju iskustvo traume, kao što je seksualno zlostavljanje ili obiteljsko nasilje, ili odrastanje u kućanstvu s visokim razinama sukoba ili nestabilnosti. Ta iskustva mogu dovesti do osjećaja nesigurnosti, niskog samopoštovanja i nemogućnosti stvaranja zdravih odnosa u odrasloj dobi.
Kako znati imate li problema s tatom
Kako možete prepoznati imate li vi ili netko koga poznajete problema s tatom? Evo nekih pokazatelja kojih morate biti svjesni.
Prednost starijim partnerima
Žene koje imaju problema s tatom mogu razviti sklonost izlaziti sa starijim partnerima. To može proizaći iz želje da pronađu zamjensku očinsku figuru ili da steknu osjećaj kontrole i potvrđivanja u svojim odnosima. Stariji partneri često se percipiraju kao iskusniji i sposobniji pružiti stabilnost i sigurnost.
Biti ljubomoran i posesivan
Još jedan pokazatelj problema s privrženošću je pretjerana tjeskoba ili ljubomora. To bi se moglo manifestirati u tome da se netko neprestano brine hoće li mu partner biti nevjeran ili zamišlja da netko flertuje s njim.
Stalno tražeći sigurnost
Bez pozitivne očinske figure koja bi pružila podršku i potvrdu, može postojati duboko ukorijenjena potreba za vanjskom potvrdom i uvjeravanjem u odnosima. To se može očitovati u ponašanju kao što je stalna potreba za pažnjom i potvrđivanjem partnera te osjećaj tjeskobe ili nesigurnosti kada partner nije odmah dostupan.
Strah od napuštanja
Ljudi sa strahom od napuštanja mogu se boriti s povjerenjem u svoje partnere, strahujući da će biti napušteni ili odbačeni https://alkotox-official.top/en/alcoholism-and-the-family-system-impact-on-children-and -voljeni/ .